Sad kad sam za vikend sama pitam se zašto li mi nedostaju diječi osmjesi? Zašto nemam svoju dijecu? Zašto li je sve tako komplicirano? Zašto li je tako teško stupiti s nekim u kontakt i održavati vezu? Koliko toliko kvalitetno... Ah i ta ljubav...

Kad se nešto loše dogodi nekome uvijek se pitam ZAŠTO? Zašto se to desilo? Onda se ponadam da će stvari krenuti na bolje i da će ljudi promjeniti na bolje. Da će biti više dobrote, ljubaznosti i poštenja. Ali svi smo mi različiti i svatko od nas ima svoj put. Pa pomislim često ako nisi dobar, trudi se biti dobar. Ako si ljut pokušaj usmjeriti svoju ljutnju u nekom konstruktivnom smjeru. A ne destruktivnom. Život je ponekad težak i treba ga svim silama pokušati obnoviti. Lijepi pozdrav od Nine

Sjedim na terasi kod svoje prijateljice Tine, sretno udane žene sa malim djetetom. Pijuckamo kavu, sješimo se i pričamo o svemu i svaćemu, dok se njema mala djevojčica igra sa njenom majkom. Primjetila je prsten na mojoj ruci i pita jel zaručnički. Odgovorih: "Nije, samo ukrasni". Ah eto ona je do sad imala jednog ozbiljnog dečka, jedan propali brak i jedan sretni brak koji je okrunjen djevojčicom. Pita me kad ću se ja udati. Odgovorih: "Neznam". Ah eto kad stvarno neznam. Kad pravi momak u mom životu se još nije pojavio. Ili je?! Možda je već negdije tu. Samo ga trebam potražiti u ormaru svoje burne prošlosti. Ili možda ne, možda trebam povisiti kriterije i naći nekoga novog tko će mi odgovarti po svim domenama u životu. Nekoga kome ću moći pjevušiti najljepše ljubavne pjesme. Nekoga koga ću voljeti svim srcem. Nekoga kome ću se diviti i tako će me impresionirati. Nekog kome ću ja biti divna i prekrasna baš takva kakva jesam.
I tako do tad ja sam kao službeno single. Ne želim se opteretiti time. Uostalom imam i drugih single prijatelja sa kojima volim popiti kavu, popričati o tome kako smo pomalo nesretni u ljubavi. Ne izlazim mnogo. Nisam u nekoj utrci za budućim mužem. Smatram da to dolazi prirodno, samo po sebi kad se poklope sve sretne okolnosti u životu. Netrebaju mi dva, tri muža da bih bila sretna, već samo jedan, onaj pravi, kraj kojeg će srce brže kuckati i koji će mi mamiti osmjeh na lice svaki put kad se nam pogledi sretnu. Ljubav je predivna u bilo kojem obliku i čekam da mi zakuca na vrata. Doći će, znam to, osijećam to. :)
Do novog članka puno pusa od Nine, za Vas koji imate ljubav svog života kraj sebe i za Vas koji čekate da se to ostvari.

Bilo je ovako. Nisam mu odgovorila. Pokazala sam mu što osijećam. Ljubila sam ga medeno i nježno. Brže i žešće. Taman kako treba. Bilo je to kod mene. Ujutro kad sam se probudila nije ga bilo. Pitala sam se: "Što se dešava? Jesam li to usnula?"
Nakon par sati zovem ga na mob. Pravi se kao da je sve idealno. Tad pomislih, "Ma javit će se on!" Istina nije se javio. Svatih da se ne radi o nićem drugom nego o neprijatelju s povlasticama. Onaj tip frajera koji kaže sve da vas pogodi u srce samo da bih vas odveo u postelju. Jednostavno to se ne radi, ako ne osijećaš ne govori.

Sreli smo se opet. Kazao je:"Ako ti nisi prava za mene, onda nije ni jedna." Ostala sam u šoku. Nisam znala što da mu odgovorim.

Stiglo je ljeto.. i konačno ga osjećam...

Toplo, vruće ljeto....

Još da imam koji dejt, bilo bi lakše za živjeti...

Miislila, doći će novo proljeće, bit će bolje.. ali proljeće meni ne dolazi....
Tuga u mom srcu ostaje... ja i u proljeće nosim teški vuneni zimski kaput... jer kao da želim da me grije... da me grije on kojeg nema...
Sve bi dala da mogu s njime prošetati još koji put, da me drži za ruku da me zagrli, da mi korak bude lak, ali ne ja šećem sama... i svaki korak je sve teži i teži...


Crni leptire!!!

Kad moraš mjenjati svoj životni stil zbor recesije, kad ti je sve preskupo.. ostaje ona nit ljubavi koja te veže sa nekime i koja ti daje volju i elan za život.. Polako polažeš ispite i polako se veseliš za svaki položeni.... Zajedno se radujete i veselite se što je dan diplomi sve bliže....

Ali onda pukne ta nit jednog dana... On mi kaže: "Fali mi ono nešto".. A ja se pitam "Što to? Što ti može faliti nakon dvije godine veze?" I ne dobih odgovor...

Još uvijek se pitam što je to njemu falilo, ponekad.. A ponekad razmišljam o ispitu koji imam sljedeći za položiti.... Možda sam izgubila njega, ali nisam volju i želju za uspjehom u životu... Samo što ovaj put i svaki sljedeći on neće biti kraj mene da to podjelim sa njime... Tužna sam jer sam sama... A ponekad si mislim, pa netreba mi on, imam ja svoje prijateljice, prijatelje i poznanike... Preživit ću i to nekako....

Ponekad treba u zivotu okrenuti novi list i poceti iznova.
U takvim trenucima pitam se tko mi je uistinu blizak. Te osobe mogu nabrojati tek na prste jedne ruke. Pravo prijateljstvo ako nije iskreno moze se brzo slomiti.
Hvala ti dušo što si prije svega moj prijatelj sto si samnom kad mi je najteže, što si samnom kada sam sretna i kada se smijem. Ti si moje blago i ne bi te mjenjala ni za svo bogatstvo ovoga svijeta.