Sreli smo se opet. Kazao je:"Ako ti nisi prava za mene, onda nije ni jedna." Ostala sam u šoku. Nisam znala što da mu odgovorim.

Stiglo je ljeto.. i konačno ga osjećam...

Toplo, vruće ljeto....

Još da imam koji dejt, bilo bi lakše za živjeti...

Miislila, doći će novo proljeće, bit će bolje.. ali proljeće meni ne dolazi....
Tuga u mom srcu ostaje... ja i u proljeće nosim teški vuneni zimski kaput... jer kao da želim da me grije... da me grije on kojeg nema...
Sve bi dala da mogu s njime prošetati još koji put, da me drži za ruku da me zagrli, da mi korak bude lak, ali ne ja šećem sama... i svaki korak je sve teži i teži...


Crni leptire!!!

Kad moraš mjenjati svoj životni stil zbor recesije, kad ti je sve preskupo.. ostaje ona nit ljubavi koja te veže sa nekime i koja ti daje volju i elan za život.. Polako polažeš ispite i polako se veseliš za svaki položeni.... Zajedno se radujete i veselite se što je dan diplomi sve bliže....

Ali onda pukne ta nit jednog dana... On mi kaže: "Fali mi ono nešto".. A ja se pitam "Što to? Što ti može faliti nakon dvije godine veze?" I ne dobih odgovor...

Još uvijek se pitam što je to njemu falilo, ponekad.. A ponekad razmišljam o ispitu koji imam sljedeći za položiti.... Možda sam izgubila njega, ali nisam volju i želju za uspjehom u životu... Samo što ovaj put i svaki sljedeći on neće biti kraj mene da to podjelim sa njime... Tužna sam jer sam sama... A ponekad si mislim, pa netreba mi on, imam ja svoje prijateljice, prijatelje i poznanike... Preživit ću i to nekako....

Ponekad treba u zivotu okrenuti novi list i poceti iznova.
U takvim trenucima pitam se tko mi je uistinu blizak. Te osobe mogu nabrojati tek na prste jedne ruke. Pravo prijateljstvo ako nije iskreno moze se brzo slomiti.
Hvala ti dušo što si prije svega moj prijatelj sto si samnom kad mi je najteže, što si samnom kada sam sretna i kada se smijem. Ti si moje blago i ne bi te mjenjala ni za svo bogatstvo ovoga svijeta.